Balada o rastresenom profesoru matematike
Zvonimir Balog
Nitko od njega rastreseniji nije;
sebe sapuna, a ogledalo brije.
Prije spavanja cipele obuče,
a
izuva se kad ide od kuće.
Jednom za ljetne vrućine
hlad nije mogao dokučiti,
tražio je prekidač,
sunce je htio isključiti.
U
tolikoj mu je mjeri glava
brojeva puna, da on i kada
treba pjevati – računa.
Događalo se da traži za doručak
Pitagorin poučak,
a
da u razredu nastaje graja
kada kaže: ''Danas ćemo uzimati
kuhana jaja.''
Pozdravi li ga netko,
dogodi se često da, umjesto
da
odzdravi, kaže: ''Odlično!
Možeš na mjesto.''
Jučer se u rastresenosti više
nego proslavio,
umjesto ženina kaputa
ženu je na vješalicu stavio.
Danas je stvar još više ukrasio;
opušak je stavio u krevet,
a
sebe ugasio.
Mojim prijateljima matematičarima
Ivana Nižetić
Pojavi mi se nježna, zamišljena, snena, ...
pa
ja sanjam s njom.
Pazim da je moj dah ne bi otpuhao
i
čuvam je jer je krhka
ali kad to primijeti stane pred mene
kao planina snažna
ponosno i prkosno baci mi u lice
beskrajne istine...
Kako je prelijepa !
U
svojoj dubini zavodljiva i zanosna...
Moraš joj se diviti !
Nekad je tako tvrdoglava
ne
dopušta mi da je potpuno shvatim.
Ali ako vidi da zbog toga patim
kao malo dijete vuče me za ruku
i
jednostavno lako
odvuče me u igru
jer sama ona je igra i život je igra.
Moraš joj vjerovati !
I
u svoj čistoći kojom mi se daje
iako je kao otok poslije kiša bistra i jasna
ostaje tajanstvena
i
uvijek ima još nešto što mi nije otkrila
jer ona je sve i ona je svuda...
Moraš je voljeti !
Volim
te
Sanja Đurišević (6. r)
Iksu
moj nepoznati
brojniče života mog
kada ću te već jednom izračunati
i
naći istog, nepromijenjenog.
Čeznem za tobom i patim.
Zašto si promjenjiv
nikako da shvatim.
Nesretni smo kao razlomak
jer nas netko dijeli,
a
crta su –
naši roditelji.
Život nije geometrija
Žana Batinović (8. r)
Naši se životi
svode na krugove
i
trokute
na
pravce i dužine
Ja
sam točka Ce,
a
ti si A i Be.
I
na kraju shvatimo
da
naši pravci
nisu beskonačni...
Loš učenik
Jacques Prevert
On
glavom kaže ne
ali srcem kaže da
on
kaže da onome koga voli
on
kaže ne svome profesoru
on
ustaje
i
pitan je
i
svi problemi već su postavljeni
odjednom ga obuzme ludi smijeh
i
on izbriše
sve
brojke i sve riječi
sve datume i sva imena
sve fraze i sve zamke
i
usprkos prijetnjama svog učitelja
uz
povike nestašne djece
kredama svih boja
na
crnoj ploči nesreće
nacrta lice sreće.
Velik kao dijete
Enes Kišević
Najljepše je kad odrasteš,
a
ostaneš dječji stvor,
pa
svi misle da si velik
zato što si profesor.
Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete –
a
ne znaju da si velik
zato što si dijete.
Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga –
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.
Ma
nosio ja u glavi
i
sve fakultete –
kad odrastem jako velik
ja
ću ostat dijete.
Život
Danas postoje velike zgrade,
neboderi i široke ceste,
ali sve su niži karakteri i sve uži pogledi.
Trošimo više, ali se koristimo manje.
Imamo velike kuće, ali male obitelji.
Imamo više sastanaka, ali manje vremena.
Imamo više poznanstava, ali manje raspoznavanja.
Imamo više lijekova, ali manje zdravlja.
Umnožavamo naša dobra, ali smanjujemo naše ljudske
vrijednosti.
Govorimo mnogo, ljubimo malo i mrzimo previše.
Stigli smo na Mjesec, ali imamo problema prijeći ulicu i
upoznati susjeda.
Osvajamo izvanjski prostor, ali ne i unutartnji.
Imamo novac, ali manje morala.
Naše vrijeme je vrijeme sve veće slobode, ali manje
radosti...
Vrijeme u kojemu ima sve više hrane, ali sve manje vitamina.
Vrijeme u kojem, na dan kada uđu dvije plaće u kuću,
povećavaju se rastave brakova.
Dani predivnih kuća, ali naruženih kućanstava.
Zbog svega ovog predlažem da od
danas pa zauvijek:
Ne ostaviš ništa za "posebnu priliku", jer svaki dan
u životu posebna je prilika.
Čitaj više, sjedi na balkon i divi se pejzažu ne brinući se
za oluje.
Provedi više vremena sa svojom obitelji i svojim
prijateljima,
Jedi svoje omiljelo jelo, posjeti mjesta koja voliš...
Život je veliki uspjeh trenutaka, da bi se iskoristili, a ne
samo da bi se preživjelo.
Koristi svoje kristalne čaše, ne čuvaj svoj najbolji parfem,
Dobro je koristiti ga svaki put
kad osjetiš volju.
Fraze: "jedan od ovih dana", "jedan dan"odstrani iz svoga
rječnika.
Napiši ono pismo koje si mislio napisati "jedan od ovih
dana".
Reci članovima svoje obitelji i svojim prijateljima koliko
ih voliš.
Zbog toga, ne odgađaj ništa od onoga što doprinosi osmjesima
i radosti u tvom životu.
Svaki dan, sat i minuta su posebni....